O kako je lijepo sjest u svoj mali auto i otpeljat se na Japetić! To ono kad te od jutra krene naopako; pada ti žlica na pločice, prolije se kava, porežeš se bezveze…
Shvatila sam da je energija danas baš takva kakva je, i kažem sama sebi idem stat na vrijeme dok mi se nekaj gore ne desi. Držala me ‘tamna strana’ i osim što je doba ranih proljetnica (veljača) vidjela sam kukurijek. Onaj sa velikim bijelim cvijetom, koji cvjeta još dok je snijega (koji se već otopio na vrhu Japetića) - velecvjetni kukurijek (Helleborus niger L. ssp. macranthus).
'Ono si što misliš' - pomislila sam u tom trenutku jer iako je najljepši i najraskošniji od svih naših kukurijeka - fizički izvana, ja sam se tako slatko nasmiješila na njegovu otrovnost. Mislim, ugrijalo me oko srca nekaj iako je um bio još ‘mračan’ kao i nebo sa teškim sivim oblacima. ‘Opasno je otrovati nekoga’ - pa Gabi ne možeš tako misliti – ‘Ah ne!’ - no slatko je to, priznajte si ponekad kad bi svakog tko ti ne ‘šmeka’ riješila/ riješio. Onak da pucnes prstom i riješeno je! Nema ga/je - ovisno jel meta muškarac ili žena. No sloboda i savjest tu su glavni igrači! Da, da!
Volim čitati i to me dovelo do genijalne knjige koja govori o trovanjima u 18. stoljeću, o jednoj maloj biljnoj apoteci, u Londonu, čiju je vlasnicu sudbina odvela baš na ‘mračnu stranu’.
Znate li da smrt izazvana otrovom sakriva veliko povjerenje između žrtve i počinitelja? Počinimo kao krimi istražitelj od motiva; nevjeran muž/ljubavnik, loš poslodavac, korist nasljeđivanja itd. To nas dovodi do činjenice da su većina tada optuženih trovača (Engleska, 18./19.st.) bile supruge, majke, sluškinje, u prosjeku od dvadeset do dvadeset devet godina! No bilo se lako izvuć jer u to doba forenzička toksikologija nije postojala da bi se točno utvrdilo prisutstvo otrovne suspstance u tijelu. A još veća sreća tim nesretnim il bolje reć sretnim ženama bilo je to da se policija time uopće nije bavila nego su njihova ‘djela’ samo zapisana kao neka fusnota u godišnjim statistikama smrtnosti. Nedostajale su i metode razotkrivanja počinitelja. Predivno! Ma predivno! Kako se je tad sve nemarno bilježilo, broj žrtava iz svih staleža je zasigurno mnogo veći nego što statistike pokazuju.
Prema prikupljenim podacima iz tog doba, najčešći otrovi navedeni u krivičnim istragama bili su opijum, arsen i otrovni oraščić (Nux Vomica). Bilo je i slučajeva smrti sa biljnim alkaloidima, npr. iz jedića (Aconitum sp.), afrodizijak kantaridin. Lako dostupan bio je otrov za štakore kojeg je imalo svako domaćinstvo.
Vrijedne povijesne bilješke pronađene su u dnevniku navedene ljekarnice. Navest ću vam sa zadovoljstvom u pisanja ovog teksta (iz moje ‘mračne strane’), djelovanja otrovnih supstanci biljaka na karakter i ponašanje osobe, a da ne pomisli da je otrovan/otrovana. Pa čitaj dalje!
Crni kukurijek - sjeme, sok i korijen se koriste za metu koja zbog prekomjernog uživanja u piću bude sklona napadima ludila i priviđanjima. Početni simptomi su vrtoglavica, ošamućenost, žeđ i osjećaj gušenja.
Jedić - brati korijen sa rukavicama, sušiti ga tri dana i korjenova vlakna nasjeckati sa dva oštra noža. Primjeniti u umaku od hrena ili senfa za one nasilne jer djeluje na smirenje živaca pa nema teatralnih reakcija.
Datura - jajaste sjemenke ovog korova izbjegavaju životinje zbog okusa i neugodnog mirisa. Sjemenke sušenjem ili zagrijavanjem izazivaju delirij mnogo jači nego kod ostalih biljaka iz porodice pomoćnica. A svojim djelovanjem uslijed trenutnog delirija, uhvatit će na prepad i najlukavijeg spletkara.
Volim svoju ‘mračnu stranu’ i sve teme koje zaokuplja jer onda kad sam u ‘svijetloj fazi’ je tako intenzivno! Kao da dišem punim plućima! A moja poruka tebi je da i ti zavoliš svoju ‘mračnu stranu’ bilo to pored neke otrovne biljke, dobre krimi knjige jer na taj način se djelo koje zamisliš neće ostvariti. Ostat će samo dobra horor krimi maštarija!