'E kak bit ziher da berem medvjeđi luk? Kaj ak je to đurđica? Ili pak mrazovčev list? Kaj će mi se desit ak ga friškog pojedem? Ma sve mi se pomotalo, svaki list koji dotaknem sad mi ima miris po medvjeđem luku! Neeećuu se otrovatiii!!'
Ovo je bio mali uvod u moj proljetni blog, pun nesigurnosti i realnog straha od vrsta koje jako sliče medvjeđem luku (onak na 'prvu', a nekom možda i na 'drugu' ili čak na 'treću') i s njim dijele stanište. Toliko pitanja vrti naš um, mozak -kuha' hrpu informacija na koje slučajno naiđemo i odmah nastupi strah – obrambeni mehanizam našeg bića koji na s čuva na životu. I onda ne odemo sa košaricom u šumu i propustimo lijepe sunčane dane, krckanje suhih grančica pod nogama dok se približavamo medvjeđem luku.
Znate li da neznam koliko listova kozlaca pojesti da bi nastupili blagi simptomi trovanja? Neznam koliko đurđice staviti u pesto sa medvjeđim lukom kako bi na posljednju večeru pozvala nekog mi ne tako dragog? A što li onda znam – pitate se vi sada? Smatram da je to dugo i puno puta ponavljanja radnja promatranja biljaka koja mi je stvorila sigurnost u raspoznavanju otrovnih vrsta koje sliče medvjeđem luku. Sigurnost da mogu pojest nepoznatu biljku koja je iz iste porodice kao i otrovna kukuta. Imam sreće, rekli bi moji bivši kolege da i dalje živim nakon nonšalantnog grickanja otrovne gljive, uz hitno ispumpavanje želuca jer mi je bilo tako dosadno početi učiti za ispite.
Evo slijede zanimljivosti o četiri otrovne vrste koje sliče medvjeđem luku i s njim dijele stanište za sve one koji žele sa sigurnošću ovo proljeće i sva iduća lijepo svoj organizam pročistiti od toksina jer to je prioritet svakog pojedinca koji brine o svojem zdravlju.
1. Đurđica (Convallaria majalis L.)
Trajnica (polu)sjene listopadnih šuma i šikara. Visine je 10-20 cm, s debelim vodoravnim podankom koji je člankovit i bjelkaste boje. Iz podanka se razvijaju 1-3 lista na dugim peteljkama i cvjetna stapka kraća je od listova. Listovi su duguljasto-eliptični i ušiljeni, s peteljkama. Cvjetovi su viseći, snježnobijeli (katkad ružičasti) i veoma mirisavi, dugo do 1 cm skupljeni u cvatu (grozd ili klas).
** Đurđica je otrovna vrsta; sadrži otrovne alkaloide i glikozide, pa su svi dijelovi biljke ljuto-gorka okusa. U službenoj medicini te se tvari primjenjuju u liječenju srčanih bolesti, a u farmaciji za pripremu raznih preparata (cijela biljka: cvjetovi, listovi i podanak).
2. Kozlac /pjegasti kozlac (Arum maculatum L.)
Trajnica šuma i šikara umjerenog pojasa. Visine je 15-30 cm s valjkastim ili jajastim gomoljem. Listovi su kopljasti, odozdo jednolično zeleni, ponekad sa smeđim pjegama. Cvjetovi su gusto poredani pri dnu mesnata klipa (spadix), odebljala u gornjem dijelu, ljubičastocrvene boje i bez cvjetova. Klip s cvjetovima obavijen je s tuljcem (spatha) dugim do 15 cm, koji je izvana bjelkasto, crvenkasto ili zelenkasto nahukan i često ljubičasto pjegav (naziv vrste od lat. maculatum = pjegav).
** Kozlac je u svježem stanju otrovan (sadrži glikozide), a listove ne jedu niti životinje (iako je Aristotel pisao da gomolj kozlaca 'oživljava' medvjede nakon zimskog sna). Gomolji su se nekad sušili jer tako nestaje otrovnost, a kako sadrže puno škroba, smatrani su jestivima (mogu se kuhati kao krumpir). Kozlac se nekad primjenjivao i u kozmetici: svježim sokom uklanjale su se mrlje s lica i ruku, a tzv. ciparskim praškom, koji se dobivao mljevenjem suhih gomolja, Parižani su pudrali perike i lica. Kozlac se još uvijek primjenjuje u travarstvu i homeopatiji, a službena ga medicina smatra previše otrovnim.
3. Mrazovac (Colchicum autumnale L.)
Zeljasta trajnica vlažnih livada. Visine je 10-20 cm (listovi i do 40 cm) s lukovicom gomoljasta oblika, prekrivenom tamnim ovojnim listovima. Listovi su prizemni, uspravni, produljeno lancetasti i rastu u rozeti u rano proljeće. Cvjetovi su ružičasti do blijedoružičasti, a pojavljuju se pojedinačno (rjeđe 2-3 zajedno) krajem 8. mj. i u 9. mj.
** Mrazovac je smrtno otrovna biljka; lukovica, listovi i sjemenke posebno! Jaki alkaloidi (kolhicin i kolhicein) mogu smrtno otrovati i stoku, posebno mlađu. U narodnoj medicini mrazovac se upotrebljavao s velikim oprezom za liječenje vrlo malog broja bolesti, najčešće gihta, što je i danas priznano. Trovanje kolhicinom slično je trovanju arsenom (grčevi, povraćanje, proljev, zastoj disanja) , a protuotrova nema!
4. Bijela čemerika (Veratrum album L.)
Zeljasta trajnica šumskih čistina, rubova šuma i vlažnih livada. Visine je do 150 cm. Listovi su naizmjenični, jasno izraženih žila, na licu su goli, a na naličju duboko naborani, sa paralelnom nervaturom, obrasli finim dlačicama, plosnati i cjelovitih rubova. Prizemni listovi tvore rozetu i jajasti su, a gornji su kopljasti i pri osnovi obavijaju stabljiku. Cvjetovi se nalaze na kratkim stapkama i skupljeni su u 30-60 cm duge metličaste cvatove na vrhu stabljike. Rizom je uspravan, mesnato zadebljan i kratak. Raste pojedinačno ili u manjim skupinama. Strogo je zaštićena vrsta – nalazi se u Crvenoj knjizi hrvatske flore.
** Svi dijelovi čemerike sadrže vrlo otrovne alkaloide (protoveratrin), a najotrovniji je podanak u vrijeme cvatnje i u sušenom obliku.
I zato dragi moji kad ste sretni i veseli u šumi punog medvjeđeg luka, a obuzme vas strah nebi li ubrali neku od ovih otrovnih vrsta, naoštirte osjetilo vida za morfološke detalje listova i stabljika po kojima se navedene otrovne vrste i razlikuju. Pogledajte u stručne knjige sa realnim fotografijama biljaka i opisa ili se zaputite u Jastrebarsko na jednu od mojih proljetnih radionica gdje uživo sakupljamo medvjeđi luk i često naiđemo na sličen mu otrovne. Nema boljeg načina nego praktično učenje, slažete li se i vi samnom?